„Što tražiš?“

Naravno da svi želimo posao, zbog zadovoljstva sobom i/ili ugode u materijalnom svijetu u kojem živimo. Ali na koji način želimo, kako određujemo svoju želju?

Najčešći odgovor na pitanje o poslu: „Što tražiš?“ jest „Bilo što“ u značenju: bilo što samo da mi bude barem ok (kolege, novci, radno vrijeme…). „Bilo što“ je želja koja visi u zraku, bez jasnog fokusa energije odnosno uz rasipanje te energije na razne „što-ove“.

Greška je u samom startu. Pitanje: „Što želiš?“ ljudi shvaćaju kao što želiš od onoga što misliš da možeš. Ono što misliš da možeš je definirano vlastitim obrazovanjem/iskustvom te percipiranom ponudom poslova. Dakle na pitanje „Što želimo?“, počnemo vrtiti mogućnosti koje percipiramo kao ostvarive i unutar toga tražimo ono što bismo ocijenili barem s „ok“. Naravno da nam je odgovor širok, raznolik i nejedinstven. S vremenom i spuštanjem vlastitih kriterija za ocjenu „ok“, odgovor završi na „Bilo što.“ I čak sami sebe uvjerimo da je to ono što želimo.

U današnjoj realnosti nije teško tako razmišljati. Cijelo naše poimanje sebe definirano je našim dosadašnjim životom, cijela priča o odrastanju je definirana time da čovjek mora postati ozbiljan, preuzeti neke obveze, prvenstveno radne prirode. To se dešava u svakoj situaciji, a pogotovo je izraženo u našem recesijskom vremenu. Gledamo svoju obitelj i prijatelje, vidimo da mnogima ne ide i zaključujemo: neće ni meni ići. Najbolje da nađem bilo što i čekam bolja vremena.

Jako teška vježba
Sada vas molim da stanete, zaboravite na tren sve oko sebe i zapitate se: što želim? Opustite se i osluškujte svoj odgovor. Prestanite čitati.

Jeste prestali? Ha, vjerojatno ne bih ni ja, kakve su to glupe vježbe… a činjenica jest da je vježba bezveze ako se u nju ne možete uživjeti. Upravo zato je tako teška.

Prvi dio priče je gotov kad definirate svoju želju, na koji god način ste došli do nje. Odlučite se za jedno područje i fokusirajte energiju na njega. Zamišljajte da radite taj posao, učite o tom području. Znate li koju ćete snagu imati na intervjuu kad vas pitaju zašto želite taj posao? Ili što već znate o njemu?

Za one sklone razmišljanjima izvan dokazivih okvira, znate i sami da ćete u životu dobiti ono što aktivno i ustrajno želite. Iako nam je mehanizam kojim se to ostvaruje nepoznat, možete zamisliti razliku između željenja „toga“ i željenja „nečega“.

Meni se usmjerenje dogodilo relativno kasno u potrazi za poslom, a tek tada sam osjetila stvarnu snagu takvog razmišljanja. Priča je išla ovako: pokrenula sam ovaj blog s namjerom pronalaska posla, sa širokim spektrom potencijalnih interesa. Otvorile su se razne prilike, a ona koju sam odabrala usmjerila mi je karijeru u području EU projekata. Preko bloga sam našla prvi takav posao, na temelju njega našla drugi te na temelju drugog treći… sve je išlo lako, iz jednostavnog razloga što sam bila usmjerena na to područje.

Želim vam da nađete to jedno područje. I da u njemu ostvarite svoj posao.